Josipa Bjelobrk Photography: Intervju: TeiTo / Tea Pejić

četvrtak, 23. siječnja 2014.

Intervju: TeiTo / Tea Pejić

Fotografkinja i studentica građevine u Osijeku Tea Pejić, poznata još i pod nazivom TeiTo, iza sebe već ima 3 samostalne izložbe i pregršt grupnih. Nedavno je gostovala na Ekonomskom fakultetu u Osijeku u sklopu Globalnog tjedna poduzetništva 2013. kao gost predavač. TeiTo je predsjednica fotokluba "Orton" (Orašje) kojeg je ujedno i osnovala. Ono što me na njezinim fotografijama posebno privlači je jak odjek pozitivne energije i ugodnih osjećaja koji su savršeno vizualizirani. Tein rad možete pratiti na njezinoj fb stranici: TeiTo

1. Kako je sve počelo...?
Počelo je onog dana kada sam htjela samu sebe fotografirati, te sam odlučila uzeti fotić. Naravno, na kraju se pokazalo da zapravo nije tako jednostavno sam sebe fotografirati te sam zbog tog odlučila sve svoje ideje prenositi na druge.

2. Fotografija i poduzetnost...
Nedavno sam bila pozvana kao predavač na globalnom tjednu poduzetništva u Osijeku te sam tu zapravo spoznala da sam poduzetnica iako se nisam smatrala takvom. Mnogo toga se promijenilo u mojem životu. Fotografija je veliki dio mog života, zapravo bi rekla da sve ono što ne mogu reći riječima opisujem fotografijom.

3. Gdje pronalaziš inspiraciju?
Inspiraciju ne pronalazim, ona je u meni. To jednostavno samo iz mene izlazi van. Znam da dosta fotografa prati radove drugih fotografa, ja sam to prestala jer prihvatili mi to ili ne čovjeku se u podsvijesti skrije ideja drugih fotografa i onda to nesvjesno primjenjujemo na svoje fotografije.

4. Imaš li nekakav poseban, zanimljiv i neuobičajan događaj vezan uz fotografiranje?
Imam jedan zanimljiv događaj! Kada sam fotografirala u Slavonskom Brodu jednu djevojku, odlučile smo otići na neko brdo sa autom te tamo odraditi fotografiranje. No, tijekom vožnje uzbrdo djevojka je rekla da je nju strah voziti tako uzbrdo i da auto zna imati problema, da ne radi kočnica, ručna, gas. (gotovo ništa-samo se kotrljamo po cesti) I tako vozimo se mi, i odjednom auto neće uz brdo. Krenuo ići unazad. Vičem joj da koči (jer sam sjedila na suvozačevom mjestu), ali je ona rekla kako ju je strah i da sad tek ne može zakočiti. Išli smo unazad nizbrdo par metara, te sam je nekako uspjela ohrabriti i reći da pritisne taj gas da stanemo bilo gdje gdje je malo ravnije kako bi ja mogla preuzeti vozilo. I uspjeli smo doći do malo ravnog terena, brzinskim sam sjela na suvozačevo mjesto i piči. Vozile smo do ciljanoga mjesta. To mi je bilo zaista jedno od najčudnijih, strašnijih, smješnijih iskustava.

...Slijedi par fotografija iz TeiTo albuma...